“Zbog polaska u jaslice ili vrtić dijete se često osjeća osamljeno, zbunjeno i napušteno. Teško mu je razumjeti razlog ostanka u u nepoznatom okruženju. Njegova svakidašnja ravnoteža je narušena, što dovodi do promjena u ponašanju”, kaže Tina Mijat, psihologinja u zagrebačkom Dječjem vrtiću Vedri dani. Ona nam je opisala kako izgledaju uobičajene reakcije djeteta koje se tek treba prilagoditi na boravak u vrtiću:
Tijekom procesa prilagodbe dijete može plakati prilikom spremanja za vrtić, kod odvajanja od roditelja i tijekom boravka u grupi; protestirati, burno reagirati, imati napadaje bijesa, biti razdražljivo, napadati, biti bezvoljno ili pak povučeno. U pravilu, u podlozi agresivnog ponašanja, kao što je griženje i udaranje, zapravo je frustracija od previše socijalno-emocionalnih zahtjeva, među kojima su poruke ‘budi dobar’, ‘podijeli s drugima’, ‘slušaj’; ili frustracija jer dijete nije dobilo što je htjelo. Moguće reakcije su i buđenje tijekom noći, ne govorenje o događajima iz vrtića…
Općenito su neka djeca sklonija reakcijama na fiziološkom planu poput odbijanja hrane, odmora, zadržavaju stolicu i sl., a druga su sklonija reakcijama u vanjskom ponašanju, kao što su plač, agresivnost ili pasivnost. Jedna od mogućih reakcija je i regresija u ponašanju – vraćanje na nezrelija ponašanja na inače slabijim djetetovim točkama, pa dijete na primjer ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i slično.
“Takve promjene u ponašanju”, objašnjava psihologinja, “prolaznog su karaktera te su normalne reakcije u procesu prilagodbe. One će nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini, to jest kada se bude osjećalo sigurno. Kod većine djece reakcije se javljaju odmah na početku, a kod neke nakon 2-3 dana ili čak nakon tjedan dana boravka u jaslicama ili vrtiću, kada dijete shvati da će vrtić postati njegova svakodnevnica. Te reakcije će trajati sve dok dijete i njegov odgojitelj ne uspostave socio-emocionalnu vezu i povjerenje. Prilagodba je gotova kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, potrebe, misli i aktivno sudjelovati i pokazivati interes za aktivnostima u skupini.”
A kako djetetu pomoći da se nosi s ovom velikom promjenom i vlastitim burnim osjećajima koji ju prate? Tina Mijat ističe kako je važno ne omalovažavati strah i tjeskobu djeteta, već ga poticati da kaže što ga muči i da pita kad nešto treba.
“Poruke kojima ćete pomoći djetetu su, na primjer: ‘U redu je plakati kad si tužan’, ‘Kako ti mogu pomoći?’, a svakako izbjegavajte usporedbe s drugom djecom, zabrane, naredbe i pitanja poput ‘Jesi li bio dobar?’ Potrebno je biti strpljiv, imati razumijevanja za djetetova ponašanja, za ono što čini i govori, kako se osjeća. Dajte vremena djetetu, neka razgovor o vrtiću bude na njegov poticaj”, savjetuje psihologinja.
Roditeljima također preporučuje da isplaniraju zajedničko vrijeme s djetetom nakon dolaska iz jaslica, odnosno vrtića, s puno opuštajućih igara i maženja, te da ne uvode nove promjene u djetetovom životu u ovom razdoblju, jer će sam vrtić djetetu biti velika novost i s njom će imati puno posla.
Izvor: Ana Dokler/www.klokanica.hr
