Djeca provode više vremena spavajući od odraslih, pa češće i sanjaju. Tijekom spavanja većina djece je doživjela noćni strah. Zašto i kako se pojavljuju noćni strahovi te na koji način možemo pomoći djetetu u tom trenutku riječ je u daljnjem tekstu.
Noćni strah se razlikuje od noćne more utoliko što se zbiva na početku ciklusa spavanja, a noćna mora pri kraju. Od noćnog straha dijete se ne razbuđuje potpuno, dok se nakon noćne more budi.
Djeca su najizloženija noćnim strahovima do šestog rođendana, a katkad traju i dulje nego što očekujemo, do sedme ili osme godine života.
Obilježja noćnog straha su prestrašenost djeteta koje se ne može probuditi niti ga u tom trenutku možemo ohrabriti. Oči su mu otvorene ali dijete nije svjesno tuđeg prisustva i ujutro se često ne sjeća epizode straha.
Epizode straha su češće ako je dijete zaspalo preumorno, pa je važno da dijete ide na spavanje pravovremeno i po mogućnosti, u isto vrijeme. Noćni strahovi se kod neke djece uopće ne pojavljuju, ako se i pojave rijetki su, a kod neke djece mogu biti i vrlo česti.
Odraz učestalijeg buđenja tijekom noći, može biti odraz napetosti uzrokovan vanjskim okolnostima. Takve noćne strahove možemo bolje razumjeti kroz pregled obiteljske dinamike, npr. ako se roditelji u zadnje vrijeme često svađaju. U takvim okolnostima, dijete svoj stres zbog roditeljskih svađa izražava noćnim strahovima ili rjeđim uključivanjem u igru s vršnjacima.
Vrlo je važno da roditelji razgovaraju s djecom o njihovim strahovima. Jedan od načina kroz koji se može uočiti djetetov strah od nečega je i sama igra kroz koju dijete često izražava svoje osjećaje.
Također, dobro je imati na umu koji su razvojni strahovi karakteristični za dob djeteta kako bi se ti strahovi mogli bolje razumjeti.
- Strah od nepoznatih osoba – javlja se u drugoj polovici prve godine
- Strah od odvajanja – između 18. – 24. mjeseca starosti
- Strah od čudovišta – javlja se između 3. i 6. godine
- Strah od mraka – pojavljuje se u trećoj godini
Noćni se strahovi obično događaju unutar dva sata od odlaska na spavanje, za razliku od noćne more, koja nastupa kasnije. Nakon epizode straha, koja traje od 10 do 30 minuta, najčešće slijedi dubok san.
Jedna od tehnika sprečavanja noćnog straha jest da se dijete probudi četvrt sata prije no što nastupi epizoda. Za to je potrebno znati kad je točno dijete otišlo na spavanje i zabilježiti termine kad su nastupile prethodne epizode straha. Kad se probudi, dijete treba održati budnim i izvan kreveta pet minuta i onda ga vratiti u krevet.
Osim toga, postoje i još neki načini ublažavanja djetetova noćnog straha kao što su:
- Pružiti djetetu emocionalnu podršku. Zagrliti uplašeno dijete, utješiti ga i poljubiti, jer ono prvenstveno želi biti zaštićeno i smireno
- Prihvatiti strah djeteta kao realan, razgovarati s njim, ukazati mu na neke načine kojima može odagnati osjećaj straha, npr. kako duboko disati, zamisli kako to strašno čudovište radi smiješne, zabavne stvari…
- Staviti djetetu do znanja da ste tu da ga zašitite: “Ja sam tu da te zaštitim.”, “Kad god si uplašen/a, pozovi me”
- Vrlo postepeno suočavati dijete sa izvorom straha, neka to budu “mali koraci” i pohvaliti dijete za svaki napredak
- Voditi računa da dijete u svojoj dnevnoj rutini ima fizičke aktivnosti i da boravi na otvorenom jer to umanjuje nivo stresa
- Nakon čitanja bajki djeci, razgovarajte o bajkama
- Voditi računa koje emisije, crtiće i filmove gledaju vaša djeca, razgovarati o tome što gledaju
- Ako se dijete boji mraka, treba mu dopustiti da ima upaljeno svijetlo tijekom noći, i ne zaboraviti da dijete ima pravo na svoje “rituale” prije spavanja (igračku, dekicu, čitanje priča…)
- Nastojati da dijete ne prisustvuje obiteljskim svađama i da, slušajući, ne sudjeluje u konfliktima.
Ukoliko noćni strahovi ne prolaze i ukoliko se ponavljaju tijekom dva – tri mjeseca, poželjno je obratiti se psihologu koji će procijeniti je li potrebna daljnja terapija ili uputiti na medicinske pretrage.
Jelena Tetkić, odgojiteljica predškolske djece