Važnost čitanja knjiga djeci predškolske dobi

7 svibnja, 2016

Istraživanja pokazuju kako je period od djetetova rođenja pa do njegove treće godine vrlo važan za dugoročni razvoj jezika, pamćenja, emocija i socijalizacije. Već oko šestnaestog tjedna dijete je spremno za slušanje priča, a od šestog mjeseca je sposobno reagirati na intonaciju glasa.

Najbolje razdoblje za početak čitanja knjiga je između sedmog i devetog mjeseca djetetova života. Što ranije dijete dođe u dodir s čitanjem knjiga kasnije će imati veći uspjeh u razvoju jezika i pismenosti.

Prva knjiga koju dijete dobiva u ruke je, naravno slikovnica. No, nije za svu djecu slikovnica primjerena i zanimljiva. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem, onako kako se mijenjaju djetetova znanja, sposobnosti i interesi. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga, upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta.

Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezujući ih s onim što vidi u okolini. Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji, a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu, već ponajprije estetsku i doživljajnu. Slikovnica utječe na govorni, intelektualni i socio – emocionalni razvoj predškolskog djeteta.

Dijete uči govor govoreći. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti, koje odrasli prate govorom, dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo izražavati u tom kodu. Čitanje ili prepričavanje literarnih dijela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora, ali i za razvoj mašte, spoznaje i stvaralaštva. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismenosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem, no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. A one se razvijaju od rođenja, od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana djetetova života.

Razvoj jezika i sposobnost čitanja su pod utjecajem okoline u kojoj se dijete nalazi, pa tako nedostatak knjiga u obiteljskom okruženju može imati štetne posljedice. Moguće je da se djeci koja u petoj godini života imaju jezične probleme manje čitalo. Jedno longitudinalno istraživanje je pokazalo da je broj knjiga koje dijete posjeduje u šestom mjesecu života, dobar pokazatelj ekspresivnog jezika u djetetovoj drugoj godini, kao i uspješnosti prolaska testova za upis u školu.

Da bi čitanje imalo bilo kakvu korist za dijete, nije dovoljno samo da dijete pasivno sluša. Mnogi roditelji pogrešno misle da je puko čitanje dovoljno za poboljšanje jezičnih sposobnosti.

Postoje dva stila čitanja koja se prepoznaju kao korisna:

  • opisni stil i
  • stil orijentiran na učinak

Opisni se fokusira na opisivanje slika tijekom čitanja, dok se drugi stil fokusira na diskusiju o značenju priče nakon završetka čitanja. Prvi je koristan za onu djecu koja od samog početka imaju niži nivo vokabulara, dok je drugi stil bolji za one koji imaju viši početni nivo.

Roditelj mora biti voljan objašnjavati dok dijete sluša, koristiti što širi raspon vokabulara i kompletnu strukturu rečenice.

Kao što sam već rekla, vrlo je važna okolina u kojoj dijete živi, što naravno uključuje i vrtić ili predškolu koju dijete pohađa.U dječjem vrtiću „Medenjak“ djecu učimo pravilnom odnosu prema knjizi, a to znači pažljivo listati, potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati knjigu na mjesto koje smo odredili za to. Na taj način, ne samo da potičemo djecu na razvoj govora nego razvijamo svijest i brigu o predmetima i stvarima koje koristimo.

Jelena Tetkić, odgojiteljica preškolske djece