Dječji crtež

Crtanje i slikanje ubrajamo u osnovne oblike izražavanja dječje osobnosti. Likovno izražavanje ovisi o stupnju psihičkog razvoja djeteta. Kao što ono u tom razvoju prolazi kroz razne stupnjeve, od nižih ka višim, tako su i u likovnom izražavanju u početku zastupljeni jednostavni oblici, a kasnije sve složeniji i potpuniji. Dijete često u crtežu izražava ono što ne zna reći usmeno ili ga u tome ometa okolina. Zato je dječji crtež značajno sredstvo za izražavanje i oslobađanje dječjih potreba i drugih napetosti, dakle, ima dijagnostički i terapeutski značaj. Ipak je u takvim slučajevima često teško objasniti dječji crtež, jer odrasli u to objašnjenje unose svoje, dakle, subjektivne elemente. Zbog toga su takva objašnjenja više reakcija odraslih i njihovih problema, nego dječjih problema i želja.

STUPNJEVI RAZVOJA DJEČJEG CRTANJA

STUPANJ ŠARANJA – dijete počinje crtati tako što najprije, igrajući se, vuče olovku po papiru. Dijete primjećuje da olovka ili bojica ostavlja trag na papiru. To privlači njegovo zanimanje. U ovoj dobi crtanje je djetetu potrebno kao motorička aktivnost, a ne rezultati crtanja. Dijete počinje šarati krajem druge godine. Kod neke djece između treće i četvrte godine već zapažamo i poneki oblik. Djeca koja su rano dobila u ruke olovku, bojicu ili kist, obično oko treće godine završavaju ovu fazu crtanja. Crte povučene olovkom ili kistom postaju harmoničnije i tu i tamo već zapažamo uzorke slika, kojima dijete već daje ime. Ovim ono prelazi na novu razinu.

STUPANJ SIMBOLIČKOG CRTANJA – u razdoblju između treće i šeste godine nalazimo tijesnu vezu između dječjeg poznavanja svijeta i njegovog likovnog izražavanja. Dijete često ne zapaža pojedine dijelove, koji su bitni sastavni dijelovi tih cjelina, pa oni često nedostaju u njegovim crtežima. Kao i odrasli, i dijete obraća pažnju na druge stvari pri opažanju i upoznavanju svijeta. Tako se događa da su u dječjem crtežu međusobno povezani dijelovi koji u stvarnosti nisu zajedno. Na primjer, dijete crta čovjeka tako da mu noge izlaze iz glave. Ako, gledajući dječji crtež, izrazimo svoje zadovoljstvo, omogućit ćemo mu dolazak do novih spoznaja i doživljavanja. Razne teškoće nastaju zbog toga što odrasli ne razumiju dječje crteže. Oni žele da već dijete predškolske dobi što realističnije crta razne predmete.

PRIJELAZ NA REALISTIČNO CRTANJE – neke promjene u dječjem crtanju zapažamo u vrijeme od šeste do desete godine. Dijete u ovoj dobi unosi u crtež izvjesnu dinamičnost, nacrtane osobe nešto rade, na crtežu se nešto događa. U ovom razdoblju je posebna novina način na koji dijete izražava različite aktivnosti osobe koju crta. U prvim godinama školovanja još uvijek nailazimo na ‘rendgenski’ način slikanja. Dijete crta predmete kao da su prozirni.

POČETAK REALISTIČNOG CRTANJA – poslije devete godine, a kod neke djece i kasnije, nailazimo na početke realističnog crtanja. Za crtanje čovjeka dijete nema neki poseban tip, nego na specifičan način crta mušku i žensku osobu. Izuzetna su i pretjerivanja u dimenzijama. Neka djeca duže vrijeme ostaju na stupnju početnog realizma, a neka ovaj stupanj nikad ne prerastu. Razvoj likovnog izražavanja u ovom razdoblju tijesno je povezan s dječjim psihičkim razvojem.

Na osnovi poznavanja razvojnih stupnjeva u dječjem crtanju može se približno utvrditi zaostaje li dijete u psihičkom razvoju, ili, čak, u nekim područjima razvoja brže napreduje. To je svakako samo prva informacija, koja nije dovoljna za postavljanje diferencijalne dijagnoze. Ona nas ipak upozorava na djecu kojima odgojitelji ili roditelji trebaju posvetiti više pažnje.

Valentina Lovrić, odgojiteljica predškolske djece

No Comments

Comments are closed.