Noćni strah – i što s njim?

27 veljače, 2016

Roditelji djece vrtićke dobi često dolaze zabrinuti s pitanjima o neobičnim strahovima koje djeca doživljavaju noću pri čemu su dezorjentirana i vrište, a oni kao roditelji osjećaju se prilično bespomoćno i ne znaju kako pomoći. Zbunjuje ih i značenje ovakvih događaja te se pitaju mogu li tako intenzivni doživljaji straha ostaviti posljedice i zbog čega se strah uopće javlja.

Noćni strahovi uobičajen su poremećaj spavanja kod djece. Prema nekim istraživanjima, oko 15% djece ima povremene noćne strahove. Mogu se javiti u bilo kojoj dobi, ali smatramo ih karakterističnima za dob između druge i šeste godine.

Iako za roditelje mogu biti jako uznemirujući i zabrinjavajući, većina stručnjaka ove strahove smatra bezopasnima i normalnim dijelom odrastanja i sazrijevanja.

Kako izgleda epizoda noćnog straha?

Na početku epizode noćnog straha dijete se obično naglo uspravi, sa široko otvorenim očima i pogledom punim straha, te počne vrištati i vikati. Iako roditelji vjeruju da je dijete budno za vrijeme noćnog straha, to nije istina. Karakteristično je i znojenje, ubrzano disanje i lupanje srca. Dijete vas u tom trenutku ne prepoznaje i nije ga moguće utješiti.

Ovakva epizoda obično traje između 5 i 30 minuta nakon čega dijete nastavi normalno spavati. Ako dijete uspijete probuditi za vrijeme noćnog straha, najvjerojatnije će biti preplašeno i iznervirano, većinom zbog svoje reakcije na noćni strah, pogotovo ako ste vikali kako bi ga probudili. Umjesto da budite dijete iz noćnog straha, najbolje se pobrinuti da je na sigurnom, utješiti ga ako možete i pomoći mu vratiti se spavanju kada epizoda straha završi.

Zašto dijete ima noćne strahove?

Mnoga djeca predškolske dobi dožive noćni strah jednom ili nekoliko puta i on se više ne pojavljuje. Uvijek je važno s djetetom razgovarati o njegovim strahovima. Verbalne sposobnosti djeteta nisu dovoljno razvijene te ono možda nije svjesno čega se boji (ili to ne može verbalizirati) pa je najbolji način da otkrijete čega se dijete boji promatrajući ili sudjelujući u djetetovoj igri. Dijalozi između figurica, lutkica ili superjunaka, te odnosi između likova u djetetovoj mašti reći će vam često više nego što to dijete predškolske dobi može. Suzdržite se od komentara poput „nije to tako strašno“, samo budite podrška i utjeha. Postoje i strahovi koji su karakteristični za određenu dob djeteta pa i na to treba obratiti pažnju.

Kod djece kod koje se noćni strahovi učestalo ponavljaju, potrebno je obratiti pozornost na dnevni ritam i dinamiku. Učestalo buđenje tijekom noći, može biti odraz napetosti uzrokovane vanjskim ometajućim čimbenicima. Djetetu tijekom dana određeni događaji ili odnosi mogu stvarati stres koji se izražava noću.
Liječenje noćnih strahova obično nije potrebno, a kao pomoć može se uspostaviti pravilan režim spavanja i budnosti, kako umor ne bi dodatno pojačavao epizodu straha. Većina djece noćne strahove jednostavno preraste.

Kako možete pomoći?

  1. Koliko god vam se teško činilo, pokušajte ostati smireni i sigurni.
  2. Potaknite dijete da govori o strahovima. Iako se dijete ne može još u potpunosti izraziti, time ga učite da o osjećajima treba govoriti!
  3. Nemojte se rugati ili negirati dječje strahove – to neće pomoći.
  4. Razvijte s djetetom ritual prije spavanja i nastojte ga se pridržavati svake večeri. To može biti čitanje određene priče ili pjesme. Ponavljanje svakodnevnih “rituala” daje osjećaj sigurnosti. Može pomoći i blaga svjetlost i lagana glazba ili draga igračka…
  5. Djeca mogu imati potrebu stalno ponavljati priču o svojim strahovima, postavljati pitanja. Sve je to normalan način prorade osjećaja i izvire iz prirodne potrebe djeteta da se riješi straha.

Svakako vodite računa da dijete dobiva vašu pažnju i u drugim trenucima, a ne samo kada se nečega plaši. Problemi mogu nastati ukoliko dijete doživi strah kao jedini način za dobivanje roditeljske pažnje te ga nesvjesno počne koristiti kao manipulaciju okolinom.

Ukoliko epizode noćnog straha ne prestaju ni nakon nekoliko mjeseci ili postaju sve intenzivnije, potražite stručnu pomoć. Stručnjak može pomoći djetetu, ali i vama da zadržite smirenost u ovim (za roditelje) frustrirajućim i zabrinjavajućim trenucima.