Pogledajmo novorođenče! Iako pred vama leži naizgled bespomoćno nevino malo biće, možete biti sigurni da je njegov unutarnji kapacitet ogroman! U samo 4 godine to bespomoćno biće razvit će se u biće koji trči, skače, postavlja pitanja cijeli dan, u trenu postaje Superman ili Elza i vrti vas oko malog prsta.
Bebe dolaze na svijet sa snažnim porivom za učenjem, istraživanjem, povezivanjem, te sudjelovanjem u sklopu aktivnosti koje se odvijaju oko njega.
Mala djeca imaju malo znanja i iskustva, ali njihov potencijal za učenje je nevjerojatan. Njihova sposobnost za samousavršavanje je bezgranična. Djeca posjeduju urođenu znatiželju i sposobnost činiti upravo ono što je potrebno kako bi saznali o svijetu više nego što u danom trenu znaju. Primjerice, vole ponavljati istu stvar iznova i iznova, a to ponavljanje omogućuje im da postanu kompetentniji i spretniji.
Djeca traže nove izazove i smišljaju nove načine za postizanje svojih ciljeva. Kao kreatori i građevinari, umjetnici i znanstvenici, djeca uče zamišljati alternativni svijet. Uključuju se u igre imaginacije kako bi shvatili svoj svijet i svoje osjećaje, u čemu im često pomažu neke vrste igranja uloga. Imaginacija i istraživanje idu ruku pod ruku. Sve to pomaže djetetu da nađe svoje mjesto u svijetu. Malu djecu također možemo vidjeti kao dobre komunikatore: oni će pričati priče onima koji su voljni slušati, te dijeliti svoje osjećaje s vršnjacima i roditeljima.
U vrlo ranoj fazi života, dijete počinje razvijati svjest o sebi.. Kada koristi svoje tijelo, dijete uči kako kontrolirati vlastite akcije i tako razvija svijesnost o tjelesnim kapacitetima koji mu mogu pomoći u postizanju ciljeva i utjecaju na svijet. Svijest o sebi uključuje i spoznavanje vlastitih potreba, želja i potencijala koje posjedujem kao pojedinac, te učenje o vlastitim sposobnostima i preferencijama za učenje. Svi ovi aspekti važni su djetetu u razvoju tjelesne i psihološke autonomije i fleksibilnosti koja mu je nužna za uspješno sudjelovanje u današnjem svijetu koji se konstantno mijenja. .
Djeca aktivno istražuju svoju okolinu koristeći svoje tijelo. Počinju kao bebe i nastavljaju s tim kroz cijeli svoj život. Bebe pomiču svoje ruke i stopala. Pokušavaju podići glavu, sjesti i zgrabiti stvari. Pokušavaju sve staviti u usta – njihov glavni istraživački organ. Kada navrše godinu dana, mogu stajati na svojim nogama i počinju se kretati okolo. Bez puno pomoći, nauče puzati, hodati, trčati, skakati, skupljati i bacati stvari. Mala djeca vole plesati, kretati se uz glazbu, istraživati ritam u svom tijelu. Kako rastu, mogu se okušati u baletu, sportkim timovima ili nekoj drugoj aktivnosti u kojoj moraju razvijati motoriku. Djeca progresivno usavršavaju vještinu fine motorike. Uče skupljati sitne objekte palcem i kažiprstom, koristiti olovku za crtanje ili pisanje.
S obzirom na uobičajenu početnu usmjerenost na dječji tjelesni razvoj, želim naglasiti da ne smijemo zaboraviti da tijelo i um rade skupa svo vrijeme – kako se razvija tijelo, razvija se i um.
Svako dijete ima urođeni poriv za povezivanje s drugim ljudima. To uključuje traženje i podržavanje socijalnih interakcija, te učenje i dijeljenje s drugima. Uključuje i učenje osjećaja pripadnosti i empatije – postajanje članom socijalne grupe, uz zadržavanje vlastitog identiteta. Bebe su rođene s instinktom da se povežu s onim tko pokaže o njima pokaže brigu. Kako odrastaju, djeca postaju sofisticiranija u ostvarivanju odnosa s ljudima koji ih okružuju te u pregovaranju o svojim željema i potrebama. Postaju aktivni partneri u svojoj okolini.
Poriv za povezivanjem s drugim ljudima služi i kao važan alat za razumijevanje emocija, namjera, načina razmišljanja te ponašanja drugih ljudi. Sve ove vještine važne su za sposobnost da se maknemo iz svoje uloge i sagledamo stvari iz perspektive nekog drugog. Stavljanje u tuđe cipele je ključno za razvoj morala, te socijalni i emocionalni razvoj. Vrlo rano djeca stvaraju svoje intuitivne teorije o tome kako drugi ljudi razmišljaju, osjećaju i ponašaju se.
Stvaranje smislenog svijeta je osnovna ljudska aktivnost u koju smo svi uključeni. To uključuje shvaćanje kako stvari funkcioniraju i zašto su upravo takve kakve jesu, a do zaključaka dolazimo kroz istraživanje i eksperimentiranje. Kod djece, poriv za stvaranjem smisla je tako jak da se može nazvati biološkim instinktom. Zato se djeca igraju! U igri, djeca su mali znanstvenici, provode sate zabavljajući se sa stvarima kako bi ih shvatili. Općenito, djeca su vrlo znatiželjna kad je u pitanju svijet u kojem žive. To govori o važnosti spoznavanja reda i logike. Uključuje sposobnost stvaranja mentalnih kategorija – ta sposobnost je osnova ljudske inteligencije.
Vitalni izvor inteligencije nazivamo kreativnost. Da bismo zamislili nešto što ne postoji, moramo moći razmišljati „izvan okvira“. Kreativnost daje priliku djetetu da se izrazi, da pruži formu, da stvara produkte svoje imaginacije.
Prva jasna manifestacija dječjeg kreativnog izražaja pojavljuje se između 18. i 24. mjeseca života. Ipak, mnogi prediktori kreativnosti vidljivi su i ranije. Čak i vrlo male bebe mogu se izražavati kreativno kada teatralno plaču ili se smiju, te kada udaraju stvari kako bi stvorili zvukove. To se događa već oko 9. mjeseca života. U prvoj godini djeca izgovore svoje prve riječi i fascinirana su time što mogu ostavljati tragove u svijetu. U drugoj godini, iako još uvijek ne govore puno riječi, oni glume, pjevaju, plešu. U kasnijem razvoju ujedinjuje se sve dosad rečeno i djeca jednom vještinom potiču razvoj druge, te ih uskoro više ne možete uhvatiti zbog brzine kojom istražuju svijet oko sebe.
Kako u svim ovim aspektima razvoja mogu pomoći kockice?
Fina i gruba motorika
Kockice dolaze u raznim oblicima i veličinama, kojima male ruke trebaju naučiti baratati. Sitni dijelovi koji se okreću i vrte među dječjim prstima, dlanovima i rukama dovode do usavršavanja koordinacije i preciznosti koju djeca trebaju da bi pisala, crtala, samostalno se hanila i oblačila. Kroz igru kockicama, djeca uče kako manipulirati pritiskom – neke kockice potrebno je stisnuti jače da bi se spojile, neke slabije. Ovakvo učenje kroz vlastito iskustvo te sistemom pokušaja i pogrešaka puno je učinkovitije od bilo koje upute koju bi roditelji mogli izreći dok pokušavaju objasniti koliko treba pritisnuti olovku pri pisanju.
Razvoj kreativnosti
Igra je dječji posao i njihov način za iskušavanje novih vještina i usavršavanje postojećih. Kada djetetu damo kutiju kocaka koje nisu strukturirane, potičemo njihovu maštu i razvijamo kreativnost. Različite veličine kockica su uzbudljive jer mogu postati gusarski brod, svemirska raketa, čudesno kraljevstvo ili ulaz u novi svijet. Kroz igre imaginacije, djeca se gube u svojim fantazijama. Plašljivo dijete gubi sve svoje strahove i inhibicije dok hrani zmajeve, brine se o napuštenim životinjama ili spašava svijet.
Mogućnost iskušavanja novih vještina bez straha od neuspjeha
Kada se djeca igraju, konstantno uče nove vještine, koje se mogu prenijeti na druga područja njihovog života. Igranje kockicama potiče razvoj prostorne orijentacije, pomaže razumijevanje smisla kreativnosti, uči dijete matematičkim konceptima simetrije, oblika i geometrije. Djeca toliko puno uče kroz igru jer nema straha od neuspjeha. Kockice padnu ukoliko ih složite previsoko, ne ispadnu sve kreacije onako kako smo ih zamislili, ali uvijek možemo početi ispočetka.
Razvoj divergentnog mišljenja
Psiholozi razlikuju dva tipa problema. Konvergentni problemi imaju jedno točno rješenje. Divergentni problemi mogu biti riješeni na više načina. Budući da djeca mogu sastaviti kockice na razne načine, igra kockicama je divergentna igra. Divergentna igra kockicama može pripremiti djecu za bolje rješavanje divergentnih problema u budućnosti.
Suradnička igra – socio-emocionalni razvoj
Istraživanja pokazuju da djeca koja se igraju kockicamam postaju socijalno osjetljivija i prijateljski raspoložena prema suradničkim projektima. Primjerice, autistična djeca koja su sudjelovala u grupnim igrama kockicama razvila su bolje socijalne vještine nego autistična djeca koja u takvim igrama nisu sudjelovala, nego su bila poučavana snalaženju u socijalnim situacijama. Druga istraživanja na djeci koja se normalno razvijaju pokazuju da ona koja sudjeluju na suradničkim „kockastim“ projektima s drugom djecom kasnije u životu oformljuju kvalitetnija prijateljstva.
Jezik
Istraživanja pokazuju da djeca koja se igraju kockicama imaju bolje razvijenu gramatiku, veći vokabular i bolju verbalnu fluentnost. Nije sasvim jasno zašto kockice djeluju na ovaj način. Moguće je da djeca koja se igraju kockicama imaju više prilike za razgovor sa svojim roditeljima i vršnjacima. Također, moguće je da roditelji kroz igru kockicama pronalaze motivaciju i teme za razgovor s malom djecom, što se odražava boljim napretkom kasnije u životu.
Kognicija i inteligencija
Kockice pomažu razvoj inteligencije kroz razumijevanje vlastite okoline, pružanje načina za manipulaciju okolinom te „popravak“ iste. Također, građenje i kreiranje stvari razvija smisao za „širu“ sliku i razumijevanje načina kako mali dijelovi čine cjelinu – što može biti prilično izazovno za dječji um. Djeca koja se igraju kockicama razvijaju samopouzdanje i postaju svjesnija svoje okoline; fizičke, kulturalne i socijalne.
Treba li Vam još razloga da već danas nabavite kockice i krenete u igru?
