Svi želimo da nam djeca budu zdrava i sretna, pametna i snalažljiva, te da raspolažu svim vještinama potrebnim za produktivan i kvalitetan život. Dajemo im ljubavi i pažnje koliko god možemo da se što bolje razviju tjelesno, mentalno i emocionalno. Učimo ih hodati i govoriti. Čitamo knjige o roditeljstvu i nastojimo ne ponoviti pogreške koje su činili naši roditelji. Bavimo se djecom i potičemo ih na razne načine, pokazujemo im kako da najbolje iskoriste ono što su naučila u vrtiću, školi i podupiremo ih tijekom zahtjevnog procesa odrastanja.
No, jesmo li svjesni činjenice da svaki korak koji dijete napravi, bez obzira jesu li to bebini prvi koraci ili prvi tinejdžerski izlazak ovisi o tome u kakvom stanju je njihovo tijelo? A to opet u velikoj mjeri ovisi o načinu prehrane.
NISU SVI UGLJIKOHIDRATI JEDNAKI
Dok mačke vole okus bjelančevina, ljudi najviše vole okus slatkih stvari. To je bilo dobro za prve ljude jer slatke namirnice iz prirode uglavnom nisu otrovne i sigurne su za jelo. Voće i druge biljke uglavnom se sastoje od ugljikohidrata, a slatko što ga ljudi vole zapravo potječe od ugljikohidrata. Premda za energiju možemo koristiti bjelančevine i masti, ljudsko tijelo ipak je napravljeno da koristi ugljikohidrate.
Ugljokohidrati trebaju činiti četvrtinu do trećine svakog djetetovog obroka. Kad dijete jede složene ugljikohidrate kao što su: cjelovite žitarice, povrće, grah, leća ili jednostavnije ugljikohidrate kao što je voće, tijelo radi točno ono za što je predviđeno: probavlja tu hranu i postupno oslobađa njenu potencijalnu energiju. Povrh toga, svi hranjivi sastojci koje tijelo treba za probavljanje hrane i metabolizam nalaze se upravo u toj cjelovitoj hrani koja također sadrži vlakna, teže probavljive ugljikohidrate koji olakšavaju rad probavnog sustava.
Čovjek je otkrio kako izvući ugljikohidrate iz biljaka, kako izdvojiti šećer i odbaciti ostalo, a to je vrlo loša novost za našu prehranu. Svi oblici koncentriranog šećera, bijeli šećer, smeđi šećer, slad, glukoza, med i melasa – brzo oslobađaju šećer u krv izazivajući nagli porast razine šećera u krvi. Ako taj šećer tijelu nije potreban, skladišti se i naposljetku pretvara u masnoće.
Za razliku od prirodnih izvora slatkoće i ugljiikohidrata, kao što je voće, većina koncentriranih oblika šećera ne sadrži vitamine i minerale. Naprimjer, iz bijelog je šećera uklonjeno 90% vitamina i minerala. Bez vitamina i minerala naš metabolizam postaje neefikasan, nemamo dovoljno energije, loše smo raspoloženi i nekontrolirano se debljamo.
SLATKO I JEDNOSTAVNO
Voće sadrži jednostavni šećer koji zovemo fruktoza i koji ne treba probavljati pa zato brzo ulazi u krv, kao što je slučaj s jednostavnim šećerima poput glukoze koju nalazimo u hrani bogatoj škrobom, ili saharoze, šećera koji stavljamo u čaj. No za razliku od njih, fruktozu klasificiramo kao šećer koji se sporo oslobađa. To je zato što stanice mogu raditi samo uz pomoć glukoze i tijelo ne može u tu svrhu koristiti fruktozu. Tako tijelo mora pretvarati fruktozu u glukozu, što značajno usporava učinak fruktoze na metabolizam. Laktoza, šećer u mlijeku, djeluje na sličan način jer se sastoji od jedne vrste glukoze i nečega što zovemo galaktoza. Glukoza se brzo oslobađa, a galaktoza sporo.
Neko voće, kao što su grožđe i datulje, sadrži čistu glukozu i zato se prilično brzo oslobađa. Jabuke, s druge strane, sadrže uglavnom fruktozu, koja se polako oslobađa, dok banane sadrže oboje i zato prilično brzo dižu razinu šećera u krvi. Svako svježe voće, bez obzira oslobađaju li se šećeri brzo ili sporo, ima dvije velike prednosti. Jedna velika prednost su vlakna koja usporavaju oslobađanje šećera sadržanih u voću. Druga prednost su vitamini nužni za potpuno iskorištavanje ugljikohidrata.
A kako je sa sušenim voćem? Najkraće rečeno, problematično je. Ono očito sadrži mnogo manje vode od svježeg voća, a to istovremeno koncentrira šećer i čini ga manje zasitnim, pa se može dogoditi da ga nesvjesno puno pojedete. Povrh toga, vlakna u sušenim jabukama manje su uspješna u usporavanju oslobađanja šećera. Sušeno voće dobra je zamjena za slatkiše, ali ne smije biti zamjena za svježe voće i kad ga dajete djeci.
Rafinirani ugljikohidrati kao što su bijeli kruh, bijela riža i rafinirane žitarice imaju sličan učinak kao i rafinirani šećer, dok je zob mnogo „složenija“ i u sporava oslobađanje šećera. Proces rafiniranja, ili čak kuhnja, počinje razarati komplekse ugljikohidrate u jednostavne ugljikohidrate koje zovemo slad (maltoza). Događa se zapravo svojevrsna pretprobava. Kad dijete jede jednostavne ugljikohidrate, razina šećera u krvi naglo se poveća, a sukladno tome dolazi do naglog povećanja energije, što ćete najbolje primjetiti kad se vratite po dijete koje se nalazi na nečijoj rođendanskoj zabavi, a kad vam otvore vrata, vidite gomilu djece kako luduju po kući! Nakon navale energije dolazi do naglog pada jer se tijelo bori uskladiti razinu šećera u krvi i odlazi u drugu krajnost. Taj pad razine šećera u djeteta se manifestira kao cmizdrenje, cendranje, razdražljivost i provala bijesa. Takve pojave redovito prate „zašećerene“ rođendanske zabave.
Kao što smo rekli, ugljikohidrati predstavljaju važan izvor goriva za vaše dijete. Problem je opskrbu držati ujednačenom. Previše ugljikohidrata i dobit ćete prekomjerno aktivno i nemirno dijete. Premalo ugljikohidrata i dijete postaje umorno, razdražljivo, pati od vrtoglavice i nesanice, agresivno je, tjeskobno, pretjerano se znoji (osobito noću), teško se koncentrira, pretjerano žeđa, depresivno je, plače bez razloga ili ima zamućen vid. Stoga, ako želite da vam dijete jasno razmišlja, racionalno se ponaša i ima stabilnu razinu energije, nužno je da mu opskrba glukozom bude stalna i ujednačena.
Neda Simić, odgojiteljica predškolske djece