Strah je osjećaj koji s vremena na vrijeme osjete svi, od najmlađih do nastarijih. Izvori straha su različiti, najčešće ih određuje dob ili trenutne životne okolnosti, te mogu biti manje ili više racionalni.
Kad se dijete boji, roditelji se često osjećaju jednako neugodno jer mu žele pomoći i olakšati emocionalno stanje u kojem se nalazi.
Postoji nekoliko smjernica koje nam govore što učiniti kad se dijete boji, kako se običan, normalan strah ne bi pretvorio u puno ozbiljniji oblik; fobiju.
Za početak, roditelji moraju shvatiti da, koliko god se njima činio bezazlen i smiješan, djetetu je strah stvaran. Razgovor o strahu pomaže i oslobađa dijete negativnih emocija, a ujedno i smanjuje moć objekta straha. Ukoliko omalovažite djetetov strah i natjerate ga da učini nešto čega se boji, možda će učiniti to što od njega tražite, ali strah neće biti umanjen. Naprotiv, može se i produbiti.
Ipak, važno je ne izbjegavati izvor straha. Omogućite djetetu da se u sigurnoj okolini suoči sa svojim strahom. Primjerice, ukoliko se dijete boji psa, nemojte prelaziti na drugu stranu ulice kada ga vidite, nego se polako, držeći dijete za ruku sigurno i nježno, prošetajte što je moguće bliže (uzimajući u obzir djetetovu reakciju). Ukoliko dijete doživi više takvih susreta s objektom straha, koji nisu ugrožavajući ni negativni, strah će se smanjiti.
Korisno je naučiti dijete i da na nekoj skali izrazi intenzitet svog straha. Na taj način moći ćete pratiti kako se strah smanjuje i zajedno se tomu veseliti!
Za prevladavanje straha, i kod velikih i kod malih, pomažu tehnike suočavanja sa strahom. Jedna od najjednostavnijih, koja je vrlo primjenjiva na djeci, jest tehnika „sigurne baze“. Dakle, postavite sebe kao „sigurnu bazu“ djetetu, od koje ono kreće prema objektu straha. Ukoliko se osjeti previše uplašeno, može se vratiti kod Vas u sigurnost. Kada prevlada strah, kreće opet, približava se onoliko blizu koliko mu strah dopušta. Pritom možete zajedno ponavljati ohrabrujuće riječi poput „Sve je u redu“ i „Ja to mogu“.
Korisne su i tehnike vizualizacije, pri kojima dijete zamišlja nešto što voli i što mu je ugodno kad je u blizini objekta straha, te duboko disanje koje smiruje organizam.
Koju god tehniku izabrali i koristili, imajte na umu da djetetu trebate biti podrška i uvažavati njegove osjećaje, te poučiti dijete kako se da s njima nosi.
