Znatiželja je glavna karakteristika svakog djeteta. Zanimanje za svijet i potreba da se odgovori na pitanja kako i zašto stvari u njemu funkcioniraju je misao vodilja znatiželjnog djeteta. Znatiželja tjera novorođenče da se okrene u smjeru iz kojeg dolazi majčin glas, znatiželja motivira mališana da proizvodi zvukove udaraljkama ili gradi dvorce u pijesku… Dječja znatiželja toliko je jaka da roditelju ostaje samo poticati ju i održavati, te ne sputavati taj duh radoznalosti.
Poticanje znatiženje uključuje usklađivanje s djetetovim interesima i nadograđivanje istih od najranije dobi. Važno je ne usmjeravati djetetovu igru, nego ga pustiti da sam učini idući korak. To često može biti nezgodno jer ne možete predvidjeti što će dijete iduće učiniti pa ga morate neprestano nadzirati, ali s druge strane, nadzirali biste ga svakako, zar ne?
Odrastanjem znatiželjna djeca dobivaju nove ideje, pronalaze nova pitanja i iznalaze nove odgovore o svijetu oko sebe, a ukoliko u roditelju mogu pronaći saveznika koji će ih usmjeriti gdje odgovore mogu potražiti, postat će još zadovoljniji, bogatiji i sretniji.
Roditelji mogu hraniti znatiželju jednostavnim postavljanjem pitanja. Ukoliko se dijete igra s omiljenim medom, pitajte ga: Gdje žive medvjedi? Što oni jedu? Kako se ponašaju kada vide druge životinje?… Potičite ga u analizama i sudjelujte u njegovom otkrivanju svijeta. Kada dođe do problema koji ne uspijeva riješiti, pitajte ga što bi još mogao učiniti? Otkriti da postoji više načina rješavanja istog problema djeci je vrlo dragocjeno jer im ta spoznaja pomaže da postanu apstraktniji i refleksivniji.
Potaknuta vlastitom znatiželjom, djeca se počinju zanimati i za svijet koji nose u sebi – za svoje misli, osjećaje, snove, radosti, nade… Kako postaju verbalno fluentnija, počinju i verbalizirati svoja unutarnja stanja. Ne propustite pitati dijete kako se osjeća, što misli, što mu je važno i svakako mu dajte priliku da, u okviru svojih mogućnosti, agrumentira ono što kaže.
Važno dostignuće u intelektualnom razvoju naziva se teorija uma, a odnosi se na sposobnost shvaćanja razmišljanja i osjećaja drugih ljudi te sposobnost zauzimanja njihovog gledišta. Teorija uma omogućuje djetetu „stavljanje u tuđu kožu“ i razmatranje što druga osoba misli ili kako se osjeća, čime se postiže intelektualna širina te se postavljaju temelji za razvoj empatije.
Kako biste njegovali dječju znatiželju i poticali istraživački duh, obogatite djetetovu okolinu raznim podražajima. Ispunite ju igračkama koje se vizualno razlikuju, a uključuju i različite mirise, zvukove, pokrete i teksture. Dopustite djetetu da napravi nered, da samo dohvati igračku koju želi, da ju koristi na način na koji želi. Djetetova urođena znatiželja najbolje se razvija ako roditelji slušaju, slijede i potiču!