Govor je osnovni način komunikacije među ljudima i uvjet je za zadovoljavanje socijalnih potreba pojedinca. Da bi dijete ovladalo govorom, mora postojati organska osnova za razvoj govora. To znači: dobar sluh, normalna inteligencija, dobra govorna motorika, razvijena slušna percepcija, razvijeno razlikovanje glasova i jezična sposobnost.
Djetetov razvoj je od samih početaka niz složenih procesa koji su pod utjecajem okoline. Najvažniji posrednik između okoline i djeteta jesu roditelji koji stvaraju kontakte i potiču razmjenu informacija između te dvije strane. Razvoj govora počinje i prije rođenja djeteta, a to se odnosi na komunikaciju između majke i djeteta koja se odvija u intrauterinoj fazi.
U prvoj godini dijete izražava svoja emocionalna i fiziološka stanja krikom, gugutanjem pa brbljanjem. Reagira na zvukove, poznate glasove i lica. Krajem prve godine s prohodavanjem dijete izgovara prvu riječ sa značenjem, ovisno o intonaciji. Ta riječ će imati neko vrijeme i više značenja.
U drugoj godini fond riječi se povećava, najviše imenice. Oko 18. mjeseca javljaju se
glagoli, nastaje dvočlana rečenica.
U trećoj godini rječnik je bogatiji, rečenica tročlana, koristi sve vrste riječi, učvršćuje se temelj materinjeg jezika.
Četverogodišnje dijete govori tečno, gramatički pravilno, za širu okolinu razumljivo.
Petogodišnje dijete pravilno izgovara sve glasove govora, zainteresirano je za slova, ima osjećaj za rimu, izdvaja početni pa i posljednji glas u riječi.
Najčešći poremećaji jezično govorne komunikacije:
-
poremećaji izgovora: izostavljanje ili nečujna realizacija glasa – omisija, zamjena glasa – supstitucija, leksička dislalija.
-
jezične teškoće: usporen jezično govorni razvoj, nerazvijeni govor, posebne jezične teškoće.
-
poremećaji ritma i tempa govora: mucanje, brzopletost, bradilalija, skandirajući govor.
-
poremećaji glasa: promuklost.
Kao što sam već spomenula, najvažniji čimbenik koji utječe na razvoj govora djeteta predškolske dobi jesu roditelji. Vrlo je bitno konstantno komunicirati s djetetom u svim situacijama, pričati mu dok ga kupate, hranite i presvlačite. Vrlo je važno verbalizirati djetetu svaki korak i plan, objasniti situacije u kojima se dijete u danom trenutku nalazi i na taj način dijete će najbolje doživjeti i upoznati svijet oko sebe. Dijete treba osjetiti da je uključeno u vaše razgovore, odgovarajte mu na njegova glasanja iako i ne razumijete što je reklo. Još je važno spomenuti druženje i igru s vršnjacima u kojima djeca spontano razvijaju svoj govor. To je dobar način i da izbjegnete boravak pred televizijom koja nije baš dobar „učitelj jezika“ jer je djetetovom mozgu potrebno više vremena da obradi neku poruku nego što mu to televizija daje. Stavljajući dijete pred televizor izlažemo ga prevelikoj količini informacija koje se mijenjaju velikom brzinom, a to može štetno djelovati na dijete.
Jelena Tetkić, odgojiteljica predškolske djece
