mucanje

Što je mucanje?

Vjerojatno je teško naći osobu koja se nikada u životu nije srela s osobom koja muca, bilo to dijete ili odrasli čovjek. Mucanje je u cijelom svijetu vrlo prošireni poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa, a ponekad ga prate grčevi mimičkih mišića lica i nevoljni pokreti tijela. Grčevi izazivaju nevoljan prekid tečnosti govornoga procesa – višekratno ponavljanje ili napeto izgovaranje slogova i glasova, prisilne stanke između i usred riječi, iznenadni prekid govora i različite kombinacije tih simptoma.Statistički podaci izvještavaju da 1% svih odraslih osoba i 2 – 3% djece pate od mucanja. Najprošireniji oblik tog teškog poremećaja govora je takozvano „razvojno mucanje“, odnosno mucanje koje se pojavljuje tijekom dječjeg razvoja. Ustanovljeno je da dječaci pate od mucanja tri puta češće od djevojčica što se objašnjava sporijim sazrijevanjem i većom osjetljivošću njihova živčanog sustava. Mucanje je najsloženiji i najdugotrajniji poremećaj govora. Grčevi mišića koji prekidaju proces komunikacije su tek vanjski simptom mucanja, tek vršak golema ledenog brijega koji je većim dijelom skriven u dubini psihe i tijela.

Uzroci mucanja

Roditelji ponekad smatraju da se mucanje u njihova djeteta pojavilo iznenada, zbog toga što se dijete preplašilo psa, ili se razvilo postupno „samo od sebe“ bez nekog određenog uzroka. U stvarnosti, mucanje se nikada ne pojavljuje „samo od sebe“ ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled.Postoje dvije skupine uzročnika mucanja: predispozicijski (tlo) i proizvodni (udarci). Predispozicijski uzroci mucanja određuju sklonost djeteta prema mucanju. To je „pogodno tlo“ na kojemu se može lako pojaviti poremećaj, odnosno čimbenici koji uvrštavaju određeno dijete u skupinu rizika za pojavu mucanja.

Nabrojat ćemo nekoliko najvažnijih:

  • Nasljedna sklonost
  • Nedovoljna razvijenost osjećaja za tempo i ritam, motoričkih funkcija, mogu poslužiti kao tlo za pojavu mucanja. U tom slučaju, mucanje se razvija postupno tijekom razvoja spontanog govora, jer su pokretačke funkcije govornog sustava „zaboravile“ kako ispravno funkcionirati.
  • Neurotizam roditelja
  • Psihička nestabilnost samog djeteta
  • Opća zdravstvena slabost i boležljivost djeteta
  • Dobna osjetljivost govornih funkcija
  • Ubrzani razvoj govora
  • Psihološki uzroci
  • Socijalni uzroci
  • Fiziološki uzroci…

DRUŠTVENA SREDINA KAO ČIMBENIK GOVORNOG I OPĆEG RAZVOJA DJETETA PREDŠKOLSKE DOBI

Rezultati mnogobrojnih istraživanja pokazuju da usvajanje jezika otkriva velike mogućnosti za proširivanje komunikacije djeteta s okolinom i za usvajanje fizičkog i socijalnog svijeta. Neosporna je činjenica da je govor (jezik) značajan čimbenik cjelokupnog razvoja djeteta, kao i činjenica o uzajamnom djelovanju spoznajnog, socijalno – emocionalnog i govornog razvoja.Mjesto i uloga govora u psihičkom razvoju djeteta čini bitnim spoznavanje uvjeta i činilaca njegova razvoja. To je spoznavanje put ka rješavanju niza bitnih pedagoško – metodičkih pitanja neposredno vezanih za planiranje i realizaciju utjecaja usmjerenih prema govornom razvoju i razvoju djeteta uopće.Kvaliteta verbalne stimulacije, odnosno kvaliteta komunikacije između odraslog i djeteta u toku zajedničkih aktivnosti, jedna je od niza bitnih činilaca, ako ne i odlučujući za govorni i opći razvoj djeteta.Izučavanje komunikacije odraslog i djeteta uopće, posebno verbalne komunikacije, omogućuje potpunije otkrivanje, tj. spoznavanje njezine uloge u općem i govornom razvoju djeteta. Spoznati ulogu komunikacije znači, prije svega, odgovoriti na pitanje: Koji su smjerovi i posljedice djelovanja komunikacije u različitim socijalnim sredinama u odnosu na usvajanje jezika i na druge aspekte razvoja djeteta?U izučavanju uloge društvene sredine u odnosu na razvoj govora i komunikacije, kao konteksta općeg razvoja djeteta, najčešći su sociolingvistički, psiholingvistički i psihološki pristupi.

ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA – ČINILAC RAZVOJA GOVORA

U nekoliko navrata je već razmotreno pitanje utjecaja predškolskih ustanova na razvoj govora. Upozoreno je da samo postojanje predškolske ustanove, odnosno društveno – organiziranog predškolskog odgoja nije dovoljna pretpostavka za njeno obavezno pozitivno ( poticajno ) djelovanje na razvoj govora.Predškolsku ustanovu treba tumačiti kao društveno – kulturni kontekst u kojemu se,  između ostalog, događaju promjene u govornom razvoju djeteta. Ona može pozitivno djelovati na govorni razvoj samo ako su zadovoljeni neki od osnovnih uvjeta, među kojima ističemo sljedeće:

  • Adekvatni program učenja jezika ( ili za razvoj govora ). Adekvatnost se prije svega odnosi na suglasnost ciljeva, zadataka, programskih sadržaja i metodičkih postupaka sa znanstvenim spoznajama o učenju jezika.
  • Odgovarajuća i neophodna komunikacija ( interakcija ) između odgajatelja i djeteta, zatim između djece ( iste dobi, starijih i mlađih )
  • Raznovrsnost situacija koje su pretpostavke za upotrebu različitih obila govora u različite svrhe postiže se bogatstvom sadržaja i aktivnosti, koju sa najbolji poligon za isprobavanje i provjeravanje dječjih jezičnih i kognitivnih mogućnosti i postignuća.
  • Pružanje svakom djetetu potrebne uvjete, da prema mjeri vlastitih mogućnosti ovlada jezikom kao sredstvom komunikacije i sredstvom mišljena.

Treba mijenjati stav da je odrastao čovjek svojim djelovanjem na dijete svemoguć. Nasuprot tome, treba shvatiti da je djetetova vlastita aktivnost bitan činilac njegova cjelokupnog razvoja.

U traženju odgovora na pitanje o djelovanju predškolskih ustanova na govorni razvoj, pošli smo od psiholingvističke, psihološke i pedagoške literature u nas.U psiholingvističkim radovima naglašava se jezična komunikacija i analiza jezika odraslog i djeteta prema utvrđenim kriterijima razvojne psiholingvistike. Vrlo malo je podataka o drugim, isto tako bitnim aktivnostima koje čine sadržaj verbalnog i neverbalnog konteksta u okviru predškolske ustanove. Psiholingvisti nisu voljni da pedagozi rješavaju probleme vezane za učenje jezika u ranim razvojnim etapama. S druge pak strane, psihološka istraživanja pomogla su da se otkrije (spozna) priroda usvajanja jezika.

Neda Simić, odgojiteljica predškolske djece