dan obitelji

15. svibnja obilježava se Međunarodni dan obitelji. Obilježavanje ovog dana ustanovili su Ujedinjeni narodi 1989. godine a u svijetu je prvi put obilježen 1994. godine pod sloganom “Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece”. Time se pokušalo u fokus staviti odnose u obitelji i obitelj kao osnovnu jedinicu društva.

Obiteljska zajednica prvo je mjesto odgoja te dugotrajnog razvoja većine djece. Brojna istraživanja o oblikovanju osobnosti govore o obitelji kao o najsnažnijem čimbeniku tog oblikovanja. Obitelj najjače djeluje u kritičnim razdobljima razvoja – predškolskom i školskom – no, njezin je utjecaj neosporno iznimno bitan i dalje, budući da je obiteljska sredina prirodno okružje čitavog čovjekova života te je za nju vezan od rođenja do smrti.
U ranom razdoblju djetetova života obitelj je najpogodnija sredina za razvoj i odgoj djeteta. Naravno da se dijete razvija i nakon tog primarnog, predškolskog ili ranoga razdoblja te mu obitelj – sve dok ne osnuje vlastitu, pa čak i nakon toga – predstavlja temeljni i najvažniji oslonac. Nadasve je važno zadovoljiti potrebe djeteta za ljubavlju, nježnošću, toplinom, doživljajem sigurnosti i – skladnim odnosima između majke i oca. Samo roditelji, biološki ili adoptivni, mogu osjećati bezuvjetnu ljubav i pružati jednako tako bezuvjetnu podršku, odlikovati se neograničenim razumijevanjem i strpljenjem, upornošću i suosjećanjem, odricati se i nesebično pomagati djeci u procesu njihova razvoja. U intimnosti obiteljske zajednice mlado ljudsko biće upoznaje druge ljude, usvaja jezik, govor, običaje, nazore, uspostavlja prve kontakte, prihvaća načine i razvija navike kulturnog ponašanja.
Obitelj se odlikuje specifičnim mogućnostima odgojnih utjecaja, a emocionalni odnosi koji se temelje na ljubavi i privrženosti roditelja i djece, kao i individualnom pristupu djetetovoj osobnosti, čine ju neosporno nezamjenjivom i drugačijom od svih ostalih društvenih zajednica. Upravo u obiteljskoj zajednici dijete – kroz splet specifičnih, emocionalno obojenih odnosa s roditeljima odnosno kroz njihovu brigu, ljubav i nježnost – ne samo da stječe sigurnost i samopouzdanje, razvija osjećaj povjerenja u sebe i druge, nego i razvija osjećaj za pripadnost zajednici.
‘Roditeljska škola’ primarna je, ali i spontana, što će reći da ona ne djeluje organizirano i intencijski odgojno: nije planirana niti namjerno građena. Djeca se rađaju u intimnoj, emotivnoj vezi muškarca i žene, a najiskrenija i najčišća, neplanirana, spontana roditeljska ljubav – djelo je prirode. Stoga možemo reći kako je obiteljski odgoj jednostavno  – prirodni, spontani, neintencijski (funkcionalni) odgoj prožet specifičnim emocionalnim vezama odgojitelja i odgajanika.
Obitelj je oduvijek bila i ostaje mjesto gdje čovjek dolazi na svijet i gdje pronalazi sebe; gdje se razvija kao osoba i član društva i gdje upija najpresudnije zasade za sav kasniji život.
Zajednički život, zajednički interesi, zajedničke radosti i problemi, ljubav roditelja  prema djeci i djece prema roditeljima, čvrsto ih međusobno povezuje i stvara posebne mogućnosti odgojnog djelovanja. Velike mogućnosti odgojnog djelovanja potvrđuje i činjenica da su djeca najviše vezana uz obitelj u najranije doba kada su i najosjetljivija za odgojne utjecaje i kada se postavljaju temelji buduće osobnosti. Stoga je obitelj prva i prirodna škola humanizacije mladog čovjeka, za njegov cjelokupan razvoj od presudna značaja.
Iskoristite današnji dan za druženje s vlastitom obitelji. I ne zaboravite im reći koliko vam znače!
Izvor: Pregledni rad autorice Željke Kovačević Andrijanić